BIBINJE – U nedjelju, 16. kolovoza 2026., Bibinje je svečano proslavilo blagdan svoga nebeskog zaštitnika, svetoga Roka. Središnji događaj vjerske proslave bila je svečana sveta misa u crkvi sv. Roka u 10.30 sati, nakon koje je ulicama i uz more prošla tradicionalna procesija s kipom svetoga Roka. Svečano misno slavlje i procesiju predvodio je mons. Miro Relota OFM, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, kojemu je ovo bilo jedno od zapaženijih pastoralnih gostovanja u Bibinjama.
Upravo je ovogodišnja proslava imala posebnu težinu. Samo dva dana prije blagdana Turistička zajednica Općine Bibinje objavila je da se zbog tragičnog događaja koji je pogodio mjesto otkazuju svi zabavni i glazbeni programi te vatromet planirani uz Veliku Gospu i sv. Roka. Vjerski program nije bio obuhvaćen tom odlukom, pa je 16. kolovoza u Bibinju ipak održana središnja duhovna proslava zaštitnika mjesta.
Sveti Roko – zaštitnik Bibinja
Blagdan svetoga Roka za Bibinjce nije tek jedan od ljetnih datuma u kalendaru. To je dan koji je duboko ukorijenjen u život mjesta, njegovu vjersku i obiteljsku tradiciju te u sjećanje generacija koje su prije današnjih Bibinjaca štovale istoga sveca.
Sveti Roko, hodočasnik i dobrotvor, kroz stoljeća je u kršćanskoj tradiciji posebno čašćen kao zaštitnik od kuge i zaraznih bolesti. Njegov se život povezuje s pomaganjem bolesnima i potrebitima, odricanjem i nesebičnim služenjem bližnjemu.
U Bibinjama se blagdan sv. Roka tradicionalno obilježava svečanom misom i procesijom, a upravo procesija predstavlja jedan od najsnažnijih simbola štovanja mjesnog zaštitnika.
Svečana misa i procesija
Prema župnom rasporedu, središnja misa na blagdan sv. Roka održana je u 10.30 sati u crkvi sv. Roka, a predvodio ju je mons. Miro Relota OFM.
Za Bibinjce je njegov dolazak imao dodatnu simboliku. Miro Relota, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, imenovan je u studenom 2025. vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini, a biskupsko ređenje primio je 14. veljače 2026. u sarajevskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova. Time je postao drugi vojni ordinarij u BiH od osnutka Vojnog ordinarijata 2011. godine.
Nakon misnog slavlja vjernici su krenuli u procesiju s kipom svetoga Roka. U njoj su sudjelovali brojni župljani, obitelji, djeca, stariji mještani i gosti koji su tih dana boravili u Bibinjama.
Procesija je, kao i toliko puta prije, pretvorila ulice staroga Bibinja u prostor zajedničke molitve. Zvuk molitve i pjesme izmjenjivao se s pogledima prema moru, dok je kip svetoga Roka prolazio među kućama i ljudima koji ga štuju kao svoga nebeskog zagovornika.
Procesija koja čuva memoriju mjesta
Posebnost bibinjske procesije jest upravo njezina povezanost s prostorom staroga mjesta. Procesija nije samo obred koji počinje i završava pred crkvom. Ona izlazi među ljude i prolazi prostorima kojima su prolazile generacije Bibinjaca.
Zato svake godine ponovno postaje susret prošlosti i sadašnjosti – djece koja tek upoznaju tradiciju svojih predaka, roditelja koji je prenose svojoj djeci i starijih mještana koji se sjećaju kako su iste ulice izgledale desetljećima ranije.
O važnosti procesije najbolje svjedoče i raniji zapisi o proslavama sv. Roka u Bibinjama, u kojima se ona opisuje kao jedna od najdojmljivijih vjerskih procesija u Zadarskoj županiji. Tradicionalno se prolazi šetnicom uz more u Starom selu, prostoru koji se često opisuje kao povijest, duša i srce Bibinja.
U procesiji se tradicionalno pjeva i pjesma posvećena svetom Roku, čiji je prepoznatljivi zaziv „Zdravo Roko, odvjetniče, slavni Božji ugodniče“ tijekom godina postao sastavni dio bibinjskog štovanja zaštitnika.
Ovogodišnja proslava u posebnom ozračju
Ovogodišnji blagdan sv. Roka odvijao se u drugačijem ozračju od onoga na koje su Bibinjci navikli. Umjesto velikog javnog slavlja, koncerata i vatrometa, mjesto je svoje dane zaštitnika obilježilo prvenstveno molitvom i vjerskim sadržajem.
Turistička zajednica Općine Bibinje 14. kolovoza objavila je službenu obavijest kojom je potvrdila otkazivanje svih zabavnih i glazbenih programa te vatrometa povodom Velike Gospe i sv. Roka.
Tako je ovogodišnji sv. Roko dobio mirniji i dostojanstveniji karakter. U središtu nisu bili glazba, pozornica i vatromet, nego crkva, molitva, procesija i zajedništvo vjerničkog puka.
Upravo se u takvim trenucima pokazuje koliko su vjerske tradicije važne za jedno mjesto. Kada se ukloni sav popratni sadržaj, ostaje ono što je temelj proslave – vjera, zahvalnost, molitva i zajedništvo.
Poruka zajedništva
Dolazak mons. Mire Relote u Bibinje dodatno je obogatio ovogodišnju proslavu. Novi vojni ordinarij u BiH tijekom 2026. godine već je sudjelovao u nizu susreta i hodočašća povezanih s vojnim i braniteljskim zajednicama, uključujući međunarodno vojno hodočašće u Lourdesu.
Njegova služba posebno je usmjerena na pastoralnu brigu za pripadnike Oružanih snaga i Ministarstva obrane BiH, ali njegovo pastoralno djelovanje nadilazi samu vojnu zajednicu. Njegov dolazak u Bibinje bio je susret dviju snažnih tradicija – franjevačke duhovnosti i dalmatinske pobožnosti prema svetom Roku.
Za Bibinjce je pak najvažnije bilo ono što procesija svake godine ponovno potvrđuje: da se tradicija ne čuva samo riječima, nego sudjelovanjem.
Od generacije do generacije
Kada se u Bibinju na blagdan sv. Roka iz crkve iznese kip zaštitnika, u procesiju ne izlaze samo današnji vjernici. Na simboličan način s njima hodaju i generacije koje su istim ulicama prolazile prije njih.
U tome je i najveća vrijednost ove tradicije. Djeca promatraju roditelje i bake i djedove, uče pjesme, molitve i običaje, a ono što su primili od prethodnih generacija jednog će dana prenijeti dalje.
Župa sv. Roka i inače ima snažan život vjerničkih zajednica i zborova. Među njima posebno mjesto zauzima zbor mladih „Magnificat“, koji u župi djeluje od 1996. godine, kao i dječji zbor „Sveti Roko“ te mješoviti zbor „Don Marko Sikirić“.
Sve to pokazuje da se vjera u Bibinjama ne događa samo na velike blagdane. Ona je dio svakodnevice mjesta.
Sveti Roko ponovno okupio Bibinjce
Svečana misa i procesija 16. kolovoza 2026. tako su bile više od tradicionalnog dijela programa. Bile su trenutak u kojem je Bibinje zastalo, okupilo se oko svoga zaštitnika i pokazalo da se i u teškim okolnostima može sačuvati dostojanstvo blagdana.
Bez koncerata i vatrometa, ali s molitvom i procesijom, Bibinje je proslavilo svoga svetoga Roka na način koji je možda upravo zbog okolnosti bio još snažniji i dublji.
Kip svetoga Roka ponovno je prošao među kućama i ljudima, uz molitvu i pjesmu, podsjećajući da se tradicija ne mjeri brojem posjetitelja ni veličinom pozornice, nego brojem generacija koje je prihvaćaju kao dio vlastitog identiteta.
Sveti Roko tako je i ove godine povezao Bibinjce – u vjeri, molitvi, zajedništvu i zahvalnosti. A procesija održana 16. kolovoza još jednom je potvrdila ono što se u Bibinjama prenosi generacijama: da je sveti Roko mnogo više od zaštitnika mjesta – on je dio njegove povijesti, njegove duše i života njegovih ljudi.
