Nedjelja, 11. veljače – Šesta nedjelja kroz godinu
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 te u 10:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati
Ponedjeljak, 12. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati
Utorak, 13. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati
Srijeda, 14. veljače – ČISTA SRIJEDA – PEPELNICA
Sv. Misa s obredom pepeljanja u crkvi sv. Roka u 9:00 sati
Večernja sv. Misa s obredom pepeljanja u crkvi V. Gospe u 18:00 sati

Četvrtak, 15. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati (zajedničke nakane)
Nakon Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Petak, 16. veljače
Pobožnost križnoga puta u crkvi V. Gospe u 17:00 sati te sv. Misa
Subota, 17. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
Nedjelja, 18. veljače – Prva korizmena nedjelja – Čista
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 te u 10:30 sati
Pobožnost križnoga puta u crkvi sv. Roka u 16:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati

LJUBAV NAS POZIVA

“Obratite se i vjerujte evanđelju!” Kad nas Isus poziva na povratak, na
obraćenje, on time misli, da njegovu poruku trebamo ozbiljno uzeti k
srcu i prihvatiti je. On stvarno naviješta radosnu, oslobađajuću poruku,
poruku o nedokučivoj, bezgraničnoj ljubavi Božjoj prema nama
ljudima. Tu Božju ljubav doživljavamo u Isusovoj ljubavi. O tome
govori današnje Evanđelje. Budući da je Isus u Ivanovoj pokorničkoj
propovijedi prepoznao Božji glas, Očev glas, umiješao se među ljude,
koji su Ivanu pristizali poput bujice, i dao se krstiti. Na Očev poziv Isus
je odgovorio poslušnošću ispunjenu ljubavlju. Očev odgovor na
poslušnost Sina bio je: On je poslao Duha Svetoga nad njega i potvrdio
ga kao ljubljenog Sina. To je prethodilo današnjem Evanđelju. Tada
Duh Sveti nagna Isusa u pustinju, i Isus je išao, kao što je Izraelski
narod išao na svom dugom putu kroz pustinju: on je bio iskušavan. Da,
Sin Božji u svojoj ljubavi prema nama ljudima išao je tako daleko, da je
stvarno postao čovjek, nije pošteđen od neuspjeha, ni od boli ni od
strašne smrti. Također ni od iskušavanja. On je poput nas bio iskušavan
u svemu, ali nije sagriješio, kako kaže poslanica Hebrejima (4,15). Isus,
pravedni, bezgrješni, dao se krstiti s grešnicima i na kraju sebe
natovario s našim grijesima, da ih razapne na križ. On je umro za nas
grješnike, pravedni za nas nepravedne. Tako smo slušali u drugom
čitanju. Ako to prihvaćamo u vjeri – kako onda još možemo sumnjati u
Božju ljubav? Za što je Isus umro? Da nas dovede k Bogu. To ne znači
samo, da mi živimo prema Božjem nalogu, nego također, da mi nakon
ovoga života možemo doći u našu pravu, istinsku domovinu. Bog nas
želi primiti u svoju očinsku kuću, Bog nam daruje budućnost i preko
ovoga sadašnjeg života. Tako nas Isus Krist danas opet zove, da
prihvatimo radosnu poruku, radosnu vijest. On nas zove da preispitamo
kurs našega života i da poduzmemo korekturu toga kursa, da naš život
dosljednije usmjerimo prema cilju, koji je vječni život, vječno
zajedništvo s Bogom.