Ispred sv. Roka održana jubilarna 10. Večer dalmatinske beside – kroz stihove, sjećanja i domaću rič obilježeno desetljeće manifestacije koja je postala važan dio kulturnog života Bibinja
BIBINJE – Deset godina nakon što je prvi put okupljena mala, ali posebna skupina ljudi zaljubljenih u domaću rič, ispred crkve svetoga Roka u Bibinjama ponovno se čula dalmatinska besida. Održana je 10. jubilarna Večer dalmatinske beside, manifestacija koja je tijekom proteklog desetljeća prerasla početnu ideju i postala prepoznatljiva bibinjska kulturna tradicija.
Nije to bila večer velikih pozornica i spektakla. Upravo suprotno. Od prvoga dana njezina je posebnost u ljudima, riječima, stihovima, sjećanjima i govoru koji polako nestaje iz svakodnevnog života. I zato je deseta obljetnica bila više od običnog nastavka jedne manifestacije – bila je svojevrsni povratak kroz deset godina susreta, prijateljstava, pjesništva i čuvanja onoga što su govorili naši stari.
OD IDEJE DO TRADICIJE
Na početku jubilarne večeri publici se obratio Šime Sikirić, danas pročelnik Službe ureda župana Zadarske županije, a jedan od ključnih ljudi koji su prije deset godina sudjelovali u pokretanju Večeri dalmatinske beside.
Sikirić je podsjetio na početke manifestacije i ljude oko kojih se tijekom godina stvarao njezin prepoznatljivi krug. Govoreći o deset godina održavanja, istaknuo je kako je jedna ideja s vremenom prerasla u tradiciju.
Naglasio je vrijednost domaće riječi, jer se u jednoj staroj riči ponekad može sačuvati više povijesti nego u čitavim zapisima. Jedna riječ može otvoriti vrata prema vremenu koje je gotovo nestalo i vratiti glasove ljudi koji su njome živjeli.
Sikirić je podsjetio i da ova večer nikada nije bila zamišljena kao događaj za velike prostore i velike mase. Njezina snaga bila je upravo u tome što je ostala bliska čovjeku i njegovu govoru.
Danas, nakon deset godina, može se reći da je ta ideja uspjela.
VEČER KOJA JE POSTALA UTOČIŠTE DOMAĆE RIČI
U uvodnom dijelu večeri naglašeno je kako je Večer dalmatinske beside tijekom godina postala svojevrsno utočište od svakodnevne užurbanosti, buke i stalne potrebe da sve mora biti novo.
Ovdje se moglo zastati.
Čuti riječ koju su nekada ljudi slušali svakoga dana.
Nasmijati se izrazu koji je nekada bio sasvim običan, a danas ga često prepoznajemo gotovo kao arheološki trag vlastitoga života.
Jer upravo se tako čuva jezik – ne samo zapisivanjem, nego njegovim izgovaranjem, slušanjem i prenošenjem.
DESET GODINA, A ISTA LJUBAV PREMA BESIDI
Publika je ove godine imala priliku čuti domaće autore Antu Sikirića, Šimu Lisicu Kitova, Josipa Bepa Bralića, Marina Fuzula i Zvonka Mišu Bralića, dok su kao gosti nastupili Ivica Jordan Ićan, Anka Birkić, Ines Kolega, Marija Kolega Grdović i Niko Marinović.
Svaki od njih donio je vlastiti pogled na život, ljude i vrijeme u kojem živimo. Bilo je tu humora, nostalgije, svakodnevnih životnih situacija, sjećanja na nekadašnji način života, ali i ozbiljnijih tema koje su kroz jednostavnu domaću riječ dobivale posebnu težinu.
MARIN FUZUL – BIBINJSKI POŠTAR, PJESNIK I IZVANREDNI RECITATOR
Posebno mjesto među bibinjskim pjesnicima zauzima Marin Fuzul, svima dobro poznati bibinjski poštar, ali i pjesnik koji je svojim stihovima i načinom njihova kazivanja postao prepoznatljivo lice domaće pjesničke scene.
Fuzul je bibinjski pjesnik, autor zbirke pjesama i, bez pretjerivanja, jedan od naših najboljih recitatora.
Jer napisati pjesmu jedno je. Udahnuti joj život pred publikom nešto je sasvim drugo.
Moraš znati gdje zastati, gdje pustiti riječ da potraje, gdje joj dati snagu, a gdje je ostaviti gotovo u tišini. Marin Fuzul upravo to zna. Njegovo kazivanje nije samo čitanje stihova s papira. On pjesmi daje ritam, emociju i vlastiti glas, pretvarajući napisanu riječ u živu priču pred publikom.
U njegovu slučaju posebno je zanimljiva poveznica između njegova životnog poziva i pjesništva. Poštar je čovjek koji ljudima donosi riječi drugih, a pjesnik je čovjek koji svoje riječi daje drugima. Marin je, cijeloga života, radio i jedno i drugo.
Njegova poezija proizlazi iz života, ljudi i kraja kojem pripada, a upravo zato njegove recitacije imaju posebnu težinu. Kada Marin stane pred publiku, ne čuje se samo pjesma – čuje se čovjek koji razumije riječ, njezinu težinu, ritam i trenutak u kojem treba biti izgovorena.
I upravo je zato njegovo sudjelovanje na Večeri dalmatinske beside posebno vrijedno. Ova manifestacija ne čuva domaću rič samo tako da je zapisuje. Ona joj daje priliku da ponovno zazvuči pred ljudima.
A Marin Fuzul jedan je od onih koji toj riječi znaju dati život.
PJESNICI KOJI SU RASLI S MANIFESTACIJOM
Šime Lisica Kitov u ovih je deset godina prošao put od stiha do vlastitoga pjesničkog svijeta. Danas iza sebe ima dvije objavljene zbirke pjesama, a Večer dalmatinske beside bila je dio njegova pjesničkog puta.
Ivica Jordan Ićan iz Vrsi ponovno je donio svoju pjesničku priču. Kao pomorac, živi između odlazaka i povrataka, između mjesta koje ostavlja i horizonta prema kojem odlazi. A upravo pjesma često čovjeka vraća tamo gdje je najbliži sebi.
Zvonko Mišo Bralić jedan je od onih ljudi koji pjesmu jednostavno žive. U njegovim stihovima postoji ona domaća, bibinjska jednostavnost koja ne znači jednostavnost misli, nego sposobnost da se velika osjećanja izgovore običnom riječju.
Ines Kolega iz Kali donijela je otočnu riječ i stihove svoga kraja, dok je Anka Birkić iz Murvice podsjetila na bogatstvo i posebnost govora zadarskoga zaleđa.
Iz Kali je stigla i Marija Kolega Grdović, a svojim stihovima predstavio se i Niko Marinović.
KOTARSKA IKAVICA – GOVOR KOJI NE SMIJE NESTATI
Jedna od važnih tema večeri bila je i kotarska ikavica, osebujni govor zadarskoga kraja.
Generacije su se nekada znale šaliti na račun govora drugih mjesta, oponašati ga i zadirkivati. No vrijeme je učinilo svoje. Ljudi su počeli prilagođavati vlastiti govor, neke su riječi prestali izgovarati, a pojedini izrazi polako su nestajali iz svakodnevice.
Zato ovakve večeri imaju važnost koja nadilazi običan kulturni program.
One podsjećaju da govor nije samo način komunikacije.
U njemu su sadržani ljudi, mjesta, običaji, obiteljske priče, način života i čitava jedna slika svijeta.
OD PRVE VEČERI DO JUBILEJA
Posebno mjesto u desetljeću Večeri dalmatinske beside pripada Antu Sikiriću, jednom od najprepoznatljivijih bibinjskih pjesnika.
Još na prvoj večeri 2016. godine njegova je poezija bila dio programa, a manifestacija je od samih početaka imala cilj okupiti pjesnike koji njeguju domaći govor i dati prostor zavičajnoj riječi.
Godinama poslije ta se ideja pretvorila u tradiciju.
Kroz pozornicu Večeri dalmatinske beside prošli su brojni pjesnici, a neki su upravo u Bibinjama napravili svoje prve korake pred publikom.
U tome je jedna od najvećih vrijednosti ove manifestacije – nije stvarala samo program, nego je stvarala prostor za ljude koji su imali što reći.
KLAPA BIBINJE OVE GODINE NIJE NASTUPILA
Iako je u službenoj najavi 10. Večeri dalmatinske beside bilo navedeno da će glazbeni dio večeri obogatiti Klapa Bibinje, do njihova nastupa na ovogodišnjoj jubilarnoj večeri ipak nije došlo.
Tako je ovogodišnji program ostao prvenstveno posvećen pjesnicima, njihovim stihovima, domaćem govoru i desetljeću tijekom kojega se ova manifestacija razvijala.
ŠIME SEKULA ZAHVALIO SVIMA I DODIJELIO JUBILARNE PLAKETE
Posebno svečan trenutak uslijedio je na samom kraju večeri.
Načelnik Općine Bibinje Šime Sekula zahvalio je svima koji su tijekom proteklih deset godina sudjelovali u stvaranju i održavanju Večeri dalmatinske beside – pjesnicima, gostima, organizatorima, suradnicima i svima koji su svojim dolaskom podržavali ovu manifestaciju.
Budući da je riječ o 10. jubilarnoj Večeri dalmatinske beside, Sekula je svim sudionicima uručio prigodne plakete kao znak zahvalnosti za njihov doprinos i sudjelovanje u desetljeću ove posebne bibinjske kulturne priče.
Time je jubilarna večer dobila i trajni znak sjećanja na ljude koji su kroz proteklih deset godina svojim stihovima i nastupima pomagali da domaća besida ostane živa.
Plaketa je bila simboličan znak zahvalnosti, ali prava vrijednost manifestacije ostaje u onome što se tijekom tih deset godina događalo na pozornici – u susretima ljudi, pjesnika i publike.
DESET GODINA DOMAĆE BESIDE
Kada se danas pogleda put od prve Večeri dalmatinske beside do jubilarnog desetog izdanja, jasno je koliko je ova manifestacija narasla.
Nije pokušavala biti velika.
Nije morala.
Imala je svoje pjesnike i svoju publiku.
Imala je ljude koji su dolazili slušati riječ koju možda više ne čuju svakoga dana, ali je prepoznaju kao dio sebe.
Deset godina Večeri dalmatinske beside tako nije samo deset održanih programa. To je deset godina kulturnog kontinuiteta, deset godina domaće beside, deset godina čuvanja uspomena i deset godina stvaranja novih uspomena.
Pjesnici su dolazili, odlazili i vraćali se. Neki su u međuvremenu objavili knjige, neki napravili prve korake, a neki, nažalost, više nisu među nama.
Ali njihova riječ ostaje.
I zato je jubilarna večer bila više od proslave jednog broja.
Bila je podsjetnik da se tradicija ne čuva samo velikim riječima i manifestacijama, nego ljudima koji iz godine u godinu dolaze, pišu, govore i slušaju.
Jer ako jedna stara rič može sačuvati dio povijesti, onda je svaki čovjek koji je izgovori, napiše ili prenese dalje – čuvar te povijesti.
A Bibinje su desetom Večeri dalmatinske beside još jednom pokazale da svoju rič ne žele prepustiti zaboravu.
Jer dok se čuje besida – čuje se i misto.
Dok se pamti rič – pamte se ljudi.
A deset godina Večeri dalmatinske beside dokaz su da domaća riječ u Bibinjama još uvijek ima svoje pjesnike, svoju publiku i svoje mjesto pod sv. Rokom.
Oblikovao i fotografija Leo Banić
