Na sri sela izvedena je predstava Roko i Cicibela djeko Miljenka Smoje u izvedbi umjetničke akademije iz S.plita.
Inače o njima ima više zapisa.
Susjedi ih pomagali
Roko Ljubica, zvan Balauska, inače ribar iz Slatina, zaljubio se u Dujku, kćer nosača Špire Bašića i kućanice Mande Drljače iz Velog Varoša, pa su svoje gnijezdo svili tamo gdje su jedino i mogli na starom brodu koji su neprestano krpali cementom, pa nije ni mogao ploviti. Ljudi iz susjedstva brinuli su se za njih, a društvo na brodu pravio im je pas Belina kojeg je Smoje poslije uveo kao “lik” u Malom mistu.
Zanimljivo je da je Smoje imao svog psa Runda koji je imao tik na uniformirane osobe kazao nam je Rogošić, dodavši kako su Roko i Dujka umrli 1937. godine.I
U časopisu Vijenac Matice hrvatske iz 1999. godine, Anatolij Kudrjavcev zapisao je kako je Cicibela puno psovala pa bi Splićani znali reći: “Beštimaš ka Cicibela.” Ona je, pak, svojem Roku skupljala opuške cigareta i kuhala mu brujete, a on je lovio ribu, koju su jeli ili prodavali za vino, kruh i duhan. A ponekad i za koji komad mesa. Nisu se trebali brinuti za higijenu u svojem domu, posve lišenom svih suvišnosti, i to je zaista bio sretan i slobodan život u slozi i ljubavi. Djece nisu imali, samo psa Belinu.
Bogati susjed iz obližnje kuće se bunio protiv lajanja, pa je na koncu dao otrovati Belinu. To je bio razlog zbog kojeg je Roko postao žestoki socijalist, protiv bogataša, i tu je svoju ideologiju, čim bi se nabavilo dovoljno vina, zastupao u temperamentnim monolozima koje je razumjela samo njegova Cicibela. Roko i Cicibela umrli su u ruševnoj kućici u Antonovoj ulici gdje su boravili.
