Evo kako je nekadašnje bibinjske običaje za Stipanju opisao Mihovil Španić:
‘Od davnih vremena u Bibinjama se svake godine na Stipanju (26. prosinca) obavlja krunidba kralja. Pošto stari ljudi već ponekle i izumriješe, a mlađarija sve to više diše za novotarijama, bojati se, da će taj običaj s vremenom sasvim iščeznuti, radi čega sam ga nakanio ispripovijedti, da barem ostane narednu naraštaju. Tu milu seljačku zabavu navješćuju puku po podnevu Stjepan-dana tri crkovinara, od kojih mlađi nosi u ruci srebrno propelo. Narod ih naziva KOLEĐANI (od koledanja = pjevanja; koleda = obredna narodna pjesma koja se pjeva od kuće do kuće oko Božića i Nove godine; kolenda), pošto idu pjevajući selom, da sjete gospodare pojedinih kuća na dužnost, koja ih čeka toga dana. Ta dužnost sastoji se u tom, da svaki gospodar od kuće ima koleđanima udijeliti po jedan pšenični kolač (ili u zamjenu ovoga po banicu = 10 novčića), 2 do 4 litre vina i po naramak drva. Što skupe, to prenose koleđani u crkvenu kuću. Po večeri tog dana svi muškarci (ženskom spolu nije dopušteno prisustvovati toj svečanosti) okupe se u dvoranu spomenute crkvene kuće. Kad je sve na okupu, poreda se pučanstvo u dvorištu iste kuće i pod vedrim nebom. Koleđani užgu vatru, koja se nazivlje koleda, a to jer se uz nju pjeva. Pošto se koleda nažgala, posjedaju uz nju na drvene klupe, dočim mlađarija posjeda po dvorištu, kako uhvati. Iza toga podigne se najstariji i drži okupljenom narodu prigodno slovo; bodri ga na ustrajno čuvanje tog najmilijeg običaja i na slogu. Na koncu tog govora ponuka dva starca da pozovu popa (župnika), da bi im došao blagosloviti koledu i prisustvovati svečanosti, koja se ima obaviti te noći. Zatim dignu se dva starca i dozovu župnika, koji, došavši, blagoslovi koledu. Po blagoslovu posjedaju svak na svoje mjesto i otvore razne govore, a najviše o svečanosti, o uređenju vojske i o potrebama grada (kroz tu noć SELO dobiva ime GRADA, a seljakinje budu GOSPOĐE). Iza toga diže se na noge jedan od najstarijih staraca, koji zapovijeda da se otvori svečanost krundbe pucanjem mužara. Mužar zagrmi, a muškarci iz kubura navješćuju gradu otvaranje svečanosti. Nakon pucanja proslave zvona po crkvama. Pučanstvo, koje je ostalo kod kuća, hrli veselo sabranoj braći. Zatim zbor staraca pod vedrim nebom izabire vojskovođu i predaje mu vrhovno zapovjedništvo nad vojskom. Izabrani vojskovođa diže mladež i naređuje joj, da se pripravi oružje, dočim se zbor staraca sa župnikom odstrani u zbornu komoru, koja je okićena trobojnicama, sagovima i javorom. Ostalo pučanstvo veseli se pod vedrim nebom, a gospođe rasvjetljuju svoje kuće i pomoljavaju se prozorima, da barem iz daleka čuju slavu te krasne zabave. Nakon što je vojskovođa uredio vojsku, imenovao časnike i podao svoje zapovijedi, uđe i on u zbornu komoru. U dvorištu stoji cika i veselje pučanstva. Kad se u vijećnici kralj izabrao, izađe iz vijećnice glasnik i navješta puku, da se kralj izabrao, da se dvor primiče, te da se s toga mir uspostavi. Neopisivo veselje obuhvati pučanstvo; časnici, koji u dvorištu čekaju naredbe, lete k vojsci, koja je van dvorišta poredana na trgu sv. Roka, zvona s nova proslave, mužari gruvaju. Vrata od dvorišta crkvene kuće rastvore se, vojska se primiče uz udaranje bubnja. Uz to počne se primicati dvor. Prvi izlaze četiri starca u lijepoj narodnoj nošnji, za njima stupa kralj, za ovim vojskovođa s dva velika časnika, a za ovima zbor staraca, također u sjajnoj narodnoj nošnji. Kralj stupa ka koledi na prijestolje, koje mu međutim prirede; kraj njega uz prijestolje zbor staraca, sa strane po šest odabranih momaka za osobnu stražu kraljevu. Sve je na nogama a puk kliče kralju: Živio, živio, živio! Mužari gruvaju, zvona slave, vojska daje počast. Za ovim jedan starac nosi iz zborne komore na zlatnoj plitici krunu, drugi nosi na srebrnoj žezlo s jabukom, treći plašt, a četvrti zlatnu sablju. Sve ovo prihvaćaju starci, koji su uz prijestolje, jedan od njih stavlja kralju krunu na glavu, drugi ga zaogrće kraljevskim plaštem (narodna kabanica, krasno izvezena svilenim koncem), treći dodaje mu žezlo s jabukom, a četvrti opasuje mu sablju. Uz ovo se postavi vojskovođa na čelo vojske, koja daje počast, dok pučanstvo kliče: Živio mili kralju, živila vojska i mila domovina! Nakon što se kralj posve spremio, glasnik daje znak da se pučanstvo umiri i da zvona časkom prestanu. Bubanj udari, vojska stavlja puške uz noge. Kad se sve stiša, kralj zahvaljuje narodu na časti, na koju ga je uzvisio nedostojna, i traži podanost od puka i vojske. Nakon slova zbor staraca stupa pred novoizabranog kralja, koji stoji s krunom na glavi, kleknu pred njegove noge, ljube mu ih, i zaklinju se da će mu ostati vjerni. Pučanstvo za ovima kliče i obećaje vjernost do zadnje kaplje krvi. Vojskovođa s cijelom vojskom daje prisegu vjernosti. Nakon prisege novoizabrani kralj sjeda na svoje prijestolje, vojska puca u zrak, zvona proslave, a pučanstvo u klicanje i pjevanje. Zatim se pozatvaraju gradska vrata i postave svugdje straže, ostala vojska poreda se na trgu uz spomenutu crkvu, a koleđani uz to priređuju kralju i cijelomu pučanstvu sjajnu večeru. Na večeri su vojskovođa i časnici uz starački zbor pri trpezi kraljevoj, a ostalo pučanstvo blaguje na zemlji, sjedeći i kad i kad nazdravljući kralju i dostojanstvenicima uz gusle i udaranje bubnjeva. Poslije večere vojska se raziđe po gradu i pita u gospođa, da im s prozora dobace rušpija (neki stari mletački novac), bajama i pečenke. Ove im dobacuju i raduju se novom izabranom kralju. Straže po gradu često se mijenjaju, pošto se tiče rušpija, priganica, uštipaka i ostalog. U dvorištu traje uzrujano i neopisivo veselje do osvita Ivanje (27. prosinca), te se neprestano jede, pije, pjeva i puca, samo župnik ode ranije, a kralj sa dvorom, kad sunce grane, zahvaljujuć narodu i vojsci, krene svojoj kući, kod koje daje narodu rakije i uštipaka. Na Ivanju u jutro zaključi se slava s dva sužnja, koje dva vojnika gone kroz selo vezana o nogama gvozdenim verigama, bodre ih da hodaju s njima od kuće do kuće. Ovi se opiru, bacaju se na zemlju i pitaju milost. Gospođe prose tu milost i tješe ih rakijom i uštipcima. Kad se sve kuće poizredaju, kralj naredi da se sužnji otpuste, i tako se svršava ovaj krasni običa
A kako danas izgleda za Stipanju pogledajte u videu i fotogaleriji
