Evo galerije s otvaranja murala a evo teksta Anamarije kasumović vezano uz istog

Prije svega zelin naglasiti kako ne postoju, niti ce ikad postojati dovoljno jake i opsezne rici da opisu ono sto ja osjecan dok gledan ovu sliku iz svoje kuce.
Ovih misec ipo dana otkad se radi mural (od 15.9.) najbolja je stvar koja se dogodila u Bibinju u mon zivotu. Svaki dan okupljanje, hajducke pisme, zafrkancija, dogovaranje, sredivanje zida, bojanje.. Ma Velo misto pribaceno u moju ulicu. Crtanje nocu, smrzavanje, zrtvovanje za ono sto je nemoguce razumiti onima koji nikad nisu osjetili takvu vrstu ljubavi.
Ne, ja se ne razumin nesto narocito u nogomet i ne, ne znan sve detalje Hajdukove slavne povijesti, niti sve njegove najvece igrace, ali to sto ja osjecan kad se skupljamo isprid biroa za na utakmicu, kad stavljamo Hajdukov sal na prozor , kad cujen Krstovo ruganje, kad isprobavamo novi CD, kad prolazimo Borajon i trubimo isprd Prapatnice, kad se vozimo dijelon ceste koji David mrzi, kad se sitimo Edijevog mosta od Kastela do Poljuda, kad raspravljamo o onima sto dolaze za uru vrimena, kad kupujemo karte u kucican… A onda kad cujen onaj huk, ulazin unutra, doli se viju tri zastave, cakli se more, plavi nebo, zeleni Marjan, na terenu zagrijavanje… To, to je nesto neopisivo.. Pa onaj covik sto uvik vice ajmo Bijeli ajmo, onaj sto prodaje sladolede, onaj sto misli da bi tribali vise citati Hagela, ili onaj sto vice “totalni napad”… Ma svaki od njih cini nas Hajduk Hajdukon, nas Poljud Poljudon, nasu utakmicu najposebnijon na svitu..
Ko sto san vec rekla, tesko mi je naci rici da opisen to, da kazen nekome zasto ga volin, da mu objasnin da je to puno puno vise od nogometa, da je na toj utakmici prikazan cili jedan zivot – ljubav prema klubu ali i onima s kojima si tamo, zajednistvo, bodrenje, nadanje, veselje, tuga, razocaranje, euforija..
Ali iskreno, nisan ni ja to odma tako dozivljavala i prve utakmice, osim sto su mi bile nogometno nerazumljive nisan shvacala ni u ovoj drugoj, vaznijoj dimenziji. Ali kako prolazi vrime jednostavno pocnes shvacati kolika je to zajednica, institucija, kako si dio neceg ogromnog i svetog…
Virujen da ima ljudi koji bi i cesce isli na utakmice ali nemaju kako, i onih kojima ovo niko nikad nije objasnija,,
zato se ja zelin zahvaliti onome koji mene vodi, koji mi je objasnija i koji me naucija…
DA IMA VECIH STVARI OD ZIVOTA!
Neizmjerno fala David Kasumovic !