NEDJELJA, 29. lipnja – 13. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Marijan Kinda ) te u
10:30 sati ( Pro Populo ). Večernja sv. Misa na Petrini u 20:00 sati
( + Dragica Karaban)
Ponedjeljak, 30. lipnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 01. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Alen Bobik )
Srijeda, 02. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ane Lisica )
Četvrtak, 03. srpnja – sv. Toma, apostol
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Marijo Režan )
Petak, 04. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Pina i Stipe )
Nakon sv. Mise biti će Euharistijsko klanjanje
Subota, 05. srpnja – sv. Ćiril i Matod
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Evelin Mirkov )
NEDJELJA, 06. srpnja – 14. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Damir Lisica ) te u 10:30
sati ( Pro Populo ). Večernja za naše pokojne na Novome groblju u
18:00 sati. Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Dragica Šimunić )

NA ČAST GOSPE, SV. ROKA – NA SPOMEN

Društvo Srca Isusova 150 eura; Bruno i Jagorka Kero – 100 USA;
Povodom Prve sv. Pričesti sina Romana – roditelji 50 eura; + Dinko
Lisica – supruga s djecom 50 eura; + Anđelka Lisica – njena djeca 60
eura; + Križan Sikirić – supruga Mare 20 eura, kćer Kristina 10 eura,
Branka Iglić 20 eura; + Pavica Šimunić – sin 20 eura; + Dragan Lisica –
Taka – brat Roko s obitelji 30 eura; sprovod: + Muhamed – Vlado
Mujagić 190 eura

ZA POTREBE KATOLIČKOG DOMA DON MARKA SIKIRIĆA

( IBAN 9523400091110796541)

Josip Beretin 100 eura; obitelj Škorić 40 eura; obitelj Banov 50 eura;
Koliko računamo s time da se nešto iznenađujuće događa u našemu
životu? Većina ljudi misli da bi bilo najbolje da njihov život protiče
utrtom stazom. Tada se osjećaš sigurnim i svakidašnjica ne donosi
velike promjene. Sve se dade prognozirati i planirati; živimo tako reći
život pod kontrolom.
To dakako nije uvijek moguće! Svatko zna, a posebice roditelji koji
imaju djecu mogu to i potvrditi, da se uvijek iznova događa u životu
nešto novo i iznenađujuće. To nešto može biti radosno ili puno boli i
žalosti. Ima stvari i događaja koji nas izazivaju. Osjećamo da se
moramo postaviti tako kao da je pred nama posao koji nas sada čeka ili
pustiti da se stvari same razvijaju.
Svetopisamski tekstovi ove nedjelje pokazuju nam, da za ljude koji žive
s Bogom, nema nesmetanog mira i sigurnosti. Oni moraju uvijek iznova
računati s iznenađenjima u svome životu. U čitanju Prve knjige o
Kraljevima susrećemo čovjeka imenom Elizej. One ore: pred njim
dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Dakle, sav je posvećen
radu. Tko bi se sada odvažio smetati ga u njegovom poslu? Ipak k
njemu dolazi prorok Ilija koji za njega ima Božji nalog. On treba baš
toga Elizeja pomazati za proroka namjesto sebe. Kad Ilija priđe k njemu
i baci na nj svoj proročki plašt, taj shvaća da je sada nastupio osobiti
čas: to sada znači, da treba ostaviti posao i sve ostalo. Jer, zove ga sâm

Bog! S velikom dosljednošću Elizej se oprašta od svega dosadašnjeg;
slijedi Iliju kao njegov učenik i napušta dosadašnju djelatnost.
U Evanđelju je to sâm Isus koji zove ljude na nasljedovanje. Događa se
također obratno, da se netko zanima za život s Isusom i pita ga, je li i
kako se može biti Isusov učenik. Uvjeti Isusovi nisu jednostavni: učenik
mora dijeliti život sa svojim siromašnim učiteljem i to bez stana.
On neće naći nikakvu sigurnost, jer Sin Čovječji nema ništa, gdje bi
glavu svoju naslonio. Isus pješači od mjesta do mjesta; on je gost tamo
gdje ga se primi. Ne posjeduje ništa i ništa ne zove svojim vlastitim.
Tko njega želi slijediti kao učenik, taj mora biti spreman na veliku
skromnost i raspoloživost. Jer, “tko stavi ruku na plug, pa se obazire
natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje”.
Sada bismo mogli brzo povući pomoćnu kočnicu i kazati: “To su bile
posebne situacije. To nas ne pogađa; mi ne želimo biti nikakvi
prorokovi učenici ili Isusovi učenici. U najboljem slučaju to se tiče
redovnika a možda i svećenika, ali to se nas ne tiče!”
Iza toga je veliki nesporazum. Ne postoji kršćanstvo druge klase, nego
su svi kršćanski vjernici, svaki i svaka pozvani na nasljedovanje Krista,
na život svetosti, primjereno darovima i zahtjevima svoje dotične
životne situacije. Tako dakle, vrijedi za sve, bilo redovnike, svećenike,
ili “normalne” vjernike (takozvane laike): Bog nas želi čitave. On bi
htio da mu darujemo naše srce, i da ništa ne zadržimo za nas same! Bog
nas poziva iz ljubavi i za ljubav, a ljubav traži potpuno predanje. O
tome se radi.
Kada čovjek daruje svoje srce Bogu, tada će ta žena, taj čovjek, taj
mladić, to dijete biti raspoloživo. Tada smo otvoreni za iznenađenja, mi
računamo s time, da nas Božji Duh Sveti uvijek iznova raspiruje u
ljubavi i vodi nas tamo, kamo prvobitno nismo htjeli ići. Mi tada ne
gledamo više ljekovite Božje provokacije kao faktore smetnje, koji nas
čupaju iz mirne građanske egzistencije, nego kao šansu za jedan rast u
našem temeljnom pozivu ljubavi.