NEDJELJA, 20. srpnja – 16. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Jakov Bugarija ) te u
10:30 sati ( Pro Populo ). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00
sati ( + Dragica Sikirić )
Ponedjeljak, 21. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 22. srpnja – sv. Marija Magdalena
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Rafaela Režan )
Srijeda, 23. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( za sve + Soriće )
Četvrtak, 24. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Križan i Milka )
Petak, 25. srpnja – sv. Jakov, apostol
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Lucija Iglić )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Subota, 26. srpnja – sv. Joakim i Ana, roditelji BDM
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Dragutin i Drago )
NEDJELJA, 27. srpnja – 17. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Stipan i Palma ) te u
10:30 sati ( Pro Populo ). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00
sati

NA ČAST GOSPE, SV. ROKA – NA SPOMEN

Na čast sv. Ante – N.N. 1000 eura; N.N. 50 eura; N.N. 100 eura;
zahvala Bogu za 47 godina braka – Branko i Marija Sikirić 20 eura; na
spomen svome stricu + Anđelku Soriću Đambri – Ante, Luka i Danica
Sorić 150 eura; + Krunoslav i Danka Šindija – kćer Sofija 20 eura;

  • Rafaela Režan – sin Silvano 20 eura; + Sonja Sikirić – kćer Ana 20
    eura, unuke Glorija i Antonela 20 eura; + Dinka Sikirić – unuka Ana 10
    eura

ZA POTREBE KATOLIČKOG DOMA DON MARKA SIKIRIĆA

( IBAN 9523400091110796541)

SLIKE NAŠIH KRIZMANIKA

Stigle su slike naših ovogodišnjih krizmanika. Slike se nalaze u crkvi
Velike Gospe na stoliću gdje stoji tisak.

(Lk 10, 38-42)

Nije li ovo evanđelje udarac u lice svakoj gostoljubivoj domaćici ili
svakom gostoljubivom čovjeku uopće? Ne – to ne. Ovo evanđelje nije
usmjereno protiv gostoprimstva i gostoljubivosti. Tu se radi o
primjerenom držanju ili stavu. Radi se o duhovnosti gostoprimstva –
dakle o vjernom držanju naspram gostu. Gostoprimstvo je za rano
kršćanstvo duhovni temeljni stav, koji uči, da se ne samo brine za gosta,
nego da se u njemu prepozna Krista. Ono je time puno šire od pobožne
vježbe ili moralne dužnosti. Ono je životni stav. I ono je služba Božja –
doduše ne samo kao služba za Boga, nego kao služba samome Bogu,
kojeg se susreće u drugima. Uz naglasak jednakosti svih ljudi bio je to
stav, koji je kršćansku vjeru učinio atraktivnom ljudima u ranom
kršćanstvu. Kurt Koch, u međuvremenu kurijalni kardinal i predsjednik
Vijeća za jedinstvo kršćana, jednom je rekao:

“Bez gostoprimstva nebrojenih pojedinih kršćana i kršćanskih zajednica
ne bi se moglo razumjeti u ranoj Crkvi širenje kršćanske vjere u prvim
stoljećima. Na prakticiranju gostoprimstva počiva veliki dio očaranosti
kršćanstva u antičkom svijetu.”
Vratimo se tekstu. Mariju možemo razumjeti kao čovjeka, koji gladuje
za riječju koja mu otvara život. Ona vidi u Isusu jednoga, kojemu
duboko vjeruje, i koristi šansu njegove prisutnosti. “Ona sjede do nogu
Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.” Kad su kršćani o tome pričali,
pričali su, tko su oni. Biti kršćanin za njih, značilo je, sjesti do nogu
Gospodinovih i slušati njegove riječi. Od toga su živjeli. Oni su
dopustili da te riječi uđu u njih, da slušaju kako Isus govori o svome
Ocu kao izvoru i cilju, kako im otvara prostor za ljubav prema Bogu i
bližnjemu, da se u tom prostoru razvija njihov život, i unosi u njihovu
dušu radost u nadi za svekoliko ozdraviteljsko djelovanje Božje. Od
Isusa su iskusili, što je bitno u njihovom životu i svakom drugom
životu, odakle sve dolazi i kamo sve ide. U Mariji su pričali o Crkvi.
Kako to izgleda zbiljski, o tome nam priča Heinrich Spaemann za
vrijeme posjeta satu vjeronauka u Latinskoj Americi. “Veliki razredni
prostor potpuno je bio prazan, bez stolova, bez stolica, probijalo je
prigušeno svjetlo kroz debelu zavjesu. Na podu je bilo nacrtano bijelom
bojom nešto veliko u obliku jajeta. Djeca su došla izvana s odmora,
brbljajući, smijući se, gestikulirajući; učiteljica je uzela tamburin i
udarala plesni korak. Djeca su u ritmu plesala oko ovalnog jajeta,
pjevušući melodiju, i šireći krug. Svatko je pazio da ostane na crti.
Bubanj je bio tiši, pjevušenje slabije, dok nije umuknulo, ali se dalje
koračalo. Sad je učiteljica prozivala – sjedila je na vrhu prostora – a
djeca su se tiho jedno za drugim odazivali imenom. Tko je bio prozvan
sjeo bi i zauzeo položaj joge, pognute glave, a ruke je držao kao
posudice na krilu. I tako svih tridesetoro djece. Nakon toga minuta
šutnje. Sad je opet svako dijete prozvano još tišim glasom i svako se
dijete spustilo pred učiteljicu i pred učiteljicom su napravili polukrug.
Svi su čekali šuteći. I ona je počela s Biblijom.” Tako Crkva razumije
sebe u Mariji: sabrana, pozvana od Boga po imenu, čekajući na njegovu
riječ, da iskusi kakav je život u našoj svakidašnjoj radinosti, što trebamo
napustiti, i čemu se smijemo nadati.