NEDJELJA, 17. kolovoza – 20. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( Stipe Škorić ) te u 10:30 sati
( Pro Populo ). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Grgo i Ivka Šimunić )
Ponedjeljak, 18. kolovoza – sv. Jelena Križarica
Sv. Misa kod crkve sv. Jelene u 19:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 19. kolovoza
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
( + Marija – Marica Režan I. god. )
Srijeda, 20. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati
( + Šime, Mladen i Oliva Lisica )
Četvrtak, 21. kolovoza
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Bruno Karaban )
Petak, 22. kolovoza – Marija Kraljica Mira
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Darko Kurtović )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Subota, 23. kolovoza
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 ( + Lidvina i Tomislav Šindija )
NEDJELJA, 24. kolovoza – 21. nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Olga Lisica ) te u 10:30
sati ( Pro Populo ). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Šime – Mimo Šimunić )

NA ČAST GOSPE, SV. ROKA – NA SPOMEN

Elizabeta Šimunić 50 eura; zahvala Bogu za 50 godina braka – Blaž i
Gordana Karaban 200 eura; Denis i Marina Sorić 50 eura; obitelj Šime
Šindije Lana 50 eura; za zdravlje unuka Gabrijela – obitelj Tihomira
Sikirić 50 eura; Šime Lenkić 20 eura; Branko Lonić 40 eura; povodom
krštenja unuke Tene – Marin i Zvjezdana Lisica 50 eura; N.N. 200 eura;
N.N. 80 eura; N.N. 70 eura; za Caritas – N.N. 30 eura; + Jozefina Lukić
– unuka Danijela 50 eura; + Zlatko Mirkov – supruga Mara 10 eura;

  • Ive Šindija – supruga Marija 20 eura; sprovod: + Nenad Nimac 640
    eura;

ŽENIDBENA NAPOVIJED

Na sakrament sv. Ženidbe pripremaju se: MATIJA ZUBATOVIĆ,
rođen 1999. u Zagrebu od oca Tomislava i majke Karoline i MARIANA
MAROS, rođena 1998. u Švicarskoj od oca Joze i majke Snježane.
Vjenčanje je 22. kolovoza u crkvi sv. Roka. Čestitamo!

ZLATNI PIR

U nedjelju 24. kolovoza preko svete Mise u 10:30 sati 50 – tu godišnjicu
braka proslavit će:
BLAŽ KARABAN I GORDANA KARABAN rođ. REŽAN

Čestitamo!

Riječi Gospodinove što ih je zapisao Luka u Evanđelju ove nedjelje, ne
zvuče nimalo privlačno, ni umiljato: “Mislite li da sam došao mir dati
na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.” (Lk 12,51) U
paralelnom mjestu kod Mateja (10,34) upravo se kaže: “Ne mislite da
sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego
mač.” Pristaju li uopće takve riječi Isusu Kristu kojeg poznajemo kao
blagog i miroljubivog, upravo kao strpljivo trpećeg Božjeg Jaganjca
(usp. Iv 1,29) koji po žrtvi svoje smrti na križu odnosi grijeh svijeta?
Zar takve riječi ne bismo prije očekivali od proroka Islama, Muhameda,
koji je svoju religiju, kako se to kaže, želio proširiti “ognjem i mačem” i
nije se plašio, osobno primijeniti silu i voditi rat protiv svih onih, koji se
njemu protive?

S druge strane: upravo progonstva koja je Gospodin morao iskusiti od
svojih neprijatelja, premda nije ništa drugo pokazivao nego volju Božju,
i naviještao spasavajuću ljubav Božju, dokaz su zato, da su se riječi
Isusove obistinile najprije kod njega samoga a onda kod njegovih
učenika i svih koji njega slijede. Isus Krist stvarno traži jasnu odluku;
on traži vjeru u moć Božju i prihvaćanje dara otkupljenja. On je po
svojoj poruci i svome nastupu postao”znak osporavan” (Lk 2,34). Od
mjerodavnih velikih svećenika i pismoznanaca bio je odbačen, od
rimskog autoriteta osuđen smrću na križu. “Bog ga uskrisi od
mrtvih”(Dj 3,15), tako da su proročke riječi Pisma postale istinite:
“Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni” (Mk 12,10
s citatom iz Ps 118,22 G). I ne kaže li poslanica Hebrejima, da je Isus
“Početnik i Dovršitelj naše vjere”, da je iz ljubavi prema nama ljudima i
u poslušnosti prema svome nebeskom Ocu dobrovoljno preuzeo na sebe
svu sramotu, i sjedi “zdesna Božjeg prijestolja”, nakon što je prije toga
“protiv sebe pretrpio grijehe takvog protivljenja”:
To sve pokazuje povezanost, u kojoj moramo razumjeti Isusove riječi o
ognju kojeg će baciti na zemlju (usp. Lk 12, 49) i o sukobljavanju i
podjeli koja dolazi njegovim nastupom i njegovom rječju. Nema “lakog
kršćanstva” koje je zgodno za svakoga; nema “tečaja priljubljivanja u
stvarima religije” koji ne čini nažao nikome. Svakako to nije poruka
Isusa Krista, koji se nije plašio tvrdih riječi, da uzdrma tvrda srca i
pozove grješnike na obraćenje, koji je također govorio o Božjem sudu i
upravo – kao što je to nepopularno! – o vječnom prokletstvu, koje čeka
onoga koji definitivno ne želi ući u kraljevstvo Božje, nego se protivi
Božjoj ljubavi dokraja u zlu i nevjeri.Dakako, mi sada vidimo bitnu
razliku poruke Isusa Krista, pravoga i jedinoga Sina Božjega prema
Muhamedu, koji je doduše samoga sebe držao za proroka Božjega, ali u
stvarnosti to nije bilo: nauka Kristova je bitno poruka ljubavi i samo
njeno odbacivanje vodi spomenutim negativnim posljedicama kao
svađa, podjela i neprijateljstvo. Nasilje kao instrument religije nema u
kršćanstvu mjesta, iako je bilo vremena gdje su utjecajni ljudi u Crkvi
činili teške stvari. Nauka Crkve je ipak jasna: vjera se može prihvatiti
samo u slobodi, širenje vjere po nasilju je besmisleno, nerazumno i
protivi se biti kršćanske vjere.