NEDJELJA, 12. travnja – 2. Uskrsna – Nedjelja Božjeg Milosrđa
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Tomislav i Marijan
Bugarija ) Svečana sv. Misa sa slavljem sv. Potvrde u crkvi Velike
Gospe u 11:00 sati koju predvodi otac nadbiskup ( Pro populo ).
Krunica Božjeg Milosrđa u crkvi sv. Roka u 17: 30 sati te sv. Misa u
crkvi sv. Roka u 18:00 sati ( + Mare Sikirić ; + Mate Šindija )
Ponedjeljak, 13. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 18:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 14. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Mate Sekula – I. god )
Srijeda, 15. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 18:00 sati ( + Tomislav Bugarija )
Četvrtak, 16. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Vlade Šimunić )
Petak, 17. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 18:00 sati ( + Cvita Šimunić )
Nakon Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Subota, 18. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Venci i Venka Šimunić )
NEDJELJA, 19. travnja – 3. Uskrsna Nedjelja
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ante Vuica ) te u 10:30
sati. ( Pro populo ). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 18:00 sati
( + Ive Lisica )
NA ČAST GOSPE I SV. ROKA
Zahvala Bogu za 85. rođendan, za zdravlje svoje i svoje obitelji – Anđo
Lisica + Nediljka 50 eura; zahvala Bogu za 40. godina braka – Željko i
Gracijela Bugarija 50 eura

NA SPOMEN

  • Jasminka Lisica – suprug s djecom 20 eura; + Anka Fuzul – kćer
    Milena 40 eura

U PONEDJELJAK 13. TRAVNJA U 18:30 SATI U CRKVI
VELIKE GOSPE BITI ĆE RODITELJSKI SASTANAK ZA
RODITELJE NAŠIH PRVOPRIČESNIKA NA KOJEM ĆETE
DOBITI SVE INFORMACIJE O PROSLAVI PRVE PRIČESTI I

O PRVOPRIČESNIČKOM HODOČAŠĆU!

Mnogi putovi vode do vjere

Uskrs! Uskrsnuće! Za jedne razlog duboke radosti, žive i neuništive
nade, za druge događaj kojeg oni susreću sa sumnjom i neprihvaćanjem.
Gdje smo u svemu tome mi?
Uskrs je svetkovina jedinstvenog događaja: Isus, kojemu se vjeruje kao
Sinu Božjemu i bratu nas ljudi, pokazuje nam u Božje ime novi način
života, život u čvrstom pouzdanju: Bog ljubi svoje stvorenje, Bog ljubi
svakoga čovjeka sa njegovim vlastitim licem. Bog želi život za sve ljude
– i nakon smrti. Ali ta slika Boga i slika čovjeka protivi se mnogim
religijskim ekspertima Isusova vremena. Zato oni prijete ovome
nezgodnom Božjem glasniku. Isus se ne da zastrašiti, on ostaje vjeran
svome nalogu Mesije, ostaje vjeran Bogu. Ali Bog je nijem kad počinje
proces protiv Isusa. Isus će biti osuđen na smrt od Pilata. Bog šuti. Isus
umire na križu. I Bog šuti. Sve nade u istinitost Isusove poruke
raspadaju se. Žene iz Isusova kruga otkrivaju: Grob je prazan. Gdje je
Isus? Slušaju tajnovit glas: “Ne plašite se! Uskrsnu!” (Mk 16,6 sl.),
“Uskrišen je” (1 Kor 15, 4), tobožnji hulitelj (usp. Mk 14,64 sl.). Isus se
pokazao kao istiniti Božji glas. Bog sam potvrđuje njegov život po
uskrsnom događaju. Ali kako se može razumjeti prodiranje Božjeg
svijeta u naš ljudski svijet? Jesu li naša srca i naše glave sposobne
prihvatiti tako nešto nevjerojatno? Ne nadilazi li Uskrs našu ljudsku
sposobnost shvaćanja? Je li Bog tako aktivan usred naše svagdašnjice,
da on može probuditi mrtvaca na novi život i da njega može uzeti sa
sobom,u takozvanu onostranost, preko sve ovostranosti? Usred ove
zbrke naših pitanja stupa Toma, takozvani nevjerni, uzima nas za ruku i

vodi nas k Isusu , osuđenome na smrt i probuđenom na novi život. Isus
je u sredini među svojim prijateljima i pomalo se smiješi iznad sretnih
lica koja se čude, pitaju, uzbuđuju. Oni nisu zbunjeni nad bajkovitim
igrokazom. Ne! Na njihovim licima ogleda se ono što su doživjeli:
njihov Isus kojega su godinama pratili na njegovim putovima uzduž i
poprijeko, koji je mučen na križu, stoji među njima i smiješi se. Sada
stupa Toma. Ide k Isusu. Toma u biti vjeruje da se to čudo Isusova
uskrsnuća dogodilo po Božjoj ruci. Toma točno želi znati: je li taj Isus
stvarno Rabi kojeg je on slijedio s drugima i dao se razapeti od
Rimljana, ili je možda netko sasvim drugi? Da, taj Isus je pravi, raspeti,
tu su njegove smrtne rane. Toma gleda i dotiče Isusove rane i vjeruje –
nevjerni. Isus se smiješi i kaže: “Blaženi su oni koji ne vide, a ipak
vjeruju”. Čini mi se da to blaženstvo vrijedi i za nas, jer i mi smo
pozvani vjerovati, bez da vidimo. Ali kako možemo slijepo vjerovati?
Ako ovu vjeru razumijemo kao Božji odnos, kao življeni Božji odnos,
tada možemo kazati: jučer je prvi korak do vjere kršćana bio život u
obitelji i u okolini, u zajednici i u školi. Danas su ta mjesta učenja vjere
nadaleko nestala. Putove vjere mora svatko (većinom sam) tražiti i naći.
Možda su budnost, radoznalost, ispitivati se, čuditi se, gledati oko sebe
prve šanse, doći u kontakt s kršćanskim životom i vjerom. Drugi koraci
kod otkrivanja vjere mogu biti poznanstva s ljudima koji u svome
svakidašnjem životu jednostavno svjedoče svoju vjeru. Ovdje može
nastati simpatija za ono što kršćani vjeruju i kako ta vjera oblikuje
njihov život. Puno puta kod takvih simpatizanata vjere budi se želja, da
upoznaju i druge kršćane i s njima možda idu na Svetu misu ili
sudjeluju u socijalnoj akciji ili počnu čitati dijelove Svetoga pisma.
Mnoge privlači tajna Boga, a druge lik Isusa iz Nazareta. Zato je Toma
pratilac u ispitivanju naše vjere. Još nešto. Važno je spomenuti u
pripovijesti o Tominoj vjeri, da Toma ne nalazi konačnu hrabrost u vjeri
kroz svjedočanstvo prijatelja: “Vidjeli smo Gospodina” (Iv 20,25); nego
tek u svome susretu s uskrslim Isusom. Tko čeka na susret s Kristom, taj
će mu se i darovati. Crkva s Tominim kršćanima mogla bi biti ljudska,
interesantna, Crkva koja se stalno razvija.