NEDJELJA, 11. siječnja – Krštenje Gospodinovo
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Marija Đemailji ; + Davor
Krcić ) te u 10:30 sati ( Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka
u 17:00 sati ( + Danica i Križo Kero )
Ponedjeljak, 12. siječnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 13. siječnja
Sv. Mise u crkvi sv. Roka u 17:00 sati ( + Mladen i Šime Lisica )
Srijeda, 14. siječnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 16:00 sati ( + Venci i Nediljka )
Četvrtak, 15. siječnja – sv. Stošija
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Helena Lisica )
Sv. Mise u katedrali sv. Stošije u : 8:00; 9:00; 11:00; te u 18:00 sati
Petak, 16. siječnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Marinka Bralić )
Subota, 17. siječnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Mileva Vuica )
NEDJELJA, 18. siječnja – 2. NEDJELJA KROZ GODINU
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( Na nakanu ) te u 10:30 sati (
Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati ( + Zoran
Vuica )
NA SPOMEN
- Šime Banić – sinovi 20 eura, supruga 20 eura; + Josip Banić – baka
20 eura, otac 20 eura; + Marica i Marijan Režan – sin Miroslav 60 eura; - Marijan Režan – sin Mladen i Sonja 10 eura; + Marija Đemailji – brat
Marijan 15 eura; + Marinka Bralić – suprug Bore s djecom 20 eura;
sprovod: + Dinka Papić 930 eura; + Franko Sikirić 1560 eura
PRVA SVETA PRIČEST I KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI
Odlukom oca nadbiskupa slavlje sakramenta sv. Potvrde u našoj župi
biti će 12. travnja 2026. Sveta Pričest u našoj župi biti će 17. svibnja
- Molimo za naše ovogodišnje krizmanike i prvopričesnike.
Prvi radni dan
Kad netko preuzima novo mjesto, prvi radni dan je nešto vrlo
odlučujuće: razlika je ako je “počelo” jednostavno, ili mi je nazvana
dobrodošlica, možda upravo s malim domjenkom. Drukčije je to, ako je
sve na svome mjestu što mi je potrebno, ako Internet funkcionira, ako je
telefon priključen, nego ako za sve moram moliti ili se upravo moram
izboriti. Razlika je jesam li od pretpostavljenog predstavljen kolegama,
ili me upoznaju od mene samoga. Je li mi pretpostavljeni izjavio: ako
ima problema obrati se meni! – ili imam osjećaj: moram sam nastojati
brinuti se za sebe, jer se nitko ne brine za mene. Možda vam je malo
čudno što se Isusovo krštenje uspoređuje s prvim radnim danom. Ali to
je ipak početak njegova javnog djelovanja. S krštenjem na Jordanu on
počinje izvršavati nalog kojeg mu je dao Bog. Kako izgleda njegov
početak? Nebo se otvara. Čini se da Bog želi pokazati: ti u svako doba
imaš pristup k meni. Isus ugleda Duha gdje silazi na njega. On dobiva
opremu koju treba za svoju zadaću. Glas s neba govori: Ovo je Sin moj,
Ljubljeni! U njemu mi sva milina! U neku ruku on će biti predstavljen
drugima – slično kao Božji sluga u prvom čitanju: Evo Sluge mojeg,
mog izabranika. Ja ga podupirem. On je moj miljenik. Moj
opunomoćenik. Ja stojim iza njega. On treba biti svjetlost pucima. Tu
biva jasno: Isusov odnos prema Bogu koji ga ovlašćuje, nije samo jedna
vrsta “radnog odnosa”. On je obilježen povjerenjem i ljubavlju. Pod tim
predznakom počinje Isus svoje javno djelovanje. Dakako, neće mu
uvijek biti ugodno. Bit će vremena u kojima će imati dojam: nebo je
zatvoreno. Otac šuti. To će biti čas straha na Maslinskoj gori. Čut će se
krik s križa: Bože moj, zašto si me ostavio? Ti, koji si rekao: ti si Sin
moj ljubljeni. U tebi mi sva milina. Moj Duh počiva na tebi. Nebo ti je
otvoreno. Ti u svako doba imaš pristup k meni! Isus neće uvijek tako
jasno osjetiti snagu i blizinu Božju kao kod svoga krštenja na Jordanu.
Ali tama nije posljednja riječ: Isusovo uskrsnuće pokazuje, da Božje
obećanje vrijedi i ostaje. Što se s Isusom događa, jedinstveno je i
neusporedivo. On je nešto posebno: spasitelj i otkupitelj svijeta. A ipak
istovremeno vrijedi: mi smo njegove sestre i braća. Primljeni smo u
njegov odnos prema Ocu i u njegovo poslanje. Svakom i svakoj od nas
Bog kaže isto: Nebo je otvoreno. Ti u svako doba imaš pristup k meni.
Ja ti darujem svoga Duha. Ti dobivaš sva sredstva, koja trebaš, da bi
izvršio svoj nalog. Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći. Ja te
podupirem. U tebi mi sva milina. Puno puta jasno ćemo osjetiti, da je on
tu i da nas podupire. Puno puta osjetit ćemo se napuštenima. Tada se
sjetimo da nam je na našem krštenju obećao: ti si moj ljubljeni sin, moja
ljubljena kći, ja stojim iza tebe – to često nije lako. Ipak vrijedi njegovo
obećanje. Ono vrijedi tada, gdje smo odbačeni od drugih ili gdje nas
netko želi učiniti malenima. Ono vrijedi tada kada nam se čini, da to što
radimo je bezvrijedno, beskorisno i neznatno. U čitanju se kaže o
Božjem sluzi: “On ne viče i ne buči. Glas mu se ne čuje po trgovima.”
To znači: on ne izaziva pažnju. Što čini, događa se skriveno i
neistaknuto. I mi smo poslani, izvršiti Božji nalog – u svoj
jednostavnosti i skromnosti: donijeti nešto od njegove ljubavi u ovaj
svijet, biti svjetlost za ljude. I mi možemo biti sigurni: mi nismo za
njega samo radna snaga koja je tako dugo interesantna, dok funkcionira.
Mi smo sinovi i kćeri, mi smo Isusove sestre i braća.
