Blagdan Svete Lucije, zaĆĄtitnice vida i staklara, krojača, kovača, pisara, tkalaca, vratara i ratara obiljeĆŸava se 13. prosinca nizom pučkih običaja koji nas uvode u predboĆŸićno raspoloĆŸenje. Iako se sv. Nikola posebno ĆĄtuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se čeơće darivala na blagdan Sv. Lucije, slatkiĆĄima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama.U Bibinjam luce stiĆŸe i na magarcu(ove godine je  spriječila kiĆĄa) pa djecu daruje slatkiĆĄima.Inače, spomendan Svete Lucije je usred doĆĄaơća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navjeơćuje BoĆŸić, kao rođendan Svjetla. Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači “svijetla”, pa se to tumači tako da ona na neki način već navijeĆĄta veliko svjetlo boĆŸićne noći, a u Hrvatskoj se njezino ime prevodi kao Jasna, Svjetlana. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duĆŸi, pa se kaĆŸe i “sveta Lucija, mrak ubija”. Ć tuje se kao zaĆĄtitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne poboĆŸnosti.