Intervju Izdvojeno

Sanja Pilić u Bibinjama -Uvijek razmišljam o svom čitatelju

sanja-1.jpg1

U posjet nam je stigla najpoznatija, najčitanija i najduhovitija hrvatska spisateljica Sanja Pilić. Na samom početku susreta učenici nižih razreda iznenadili su je pjesmom i recitacijom. Pričala nam je nešto o sebi;

kako živi u centru Zagreba, voli ići u kazalište, jahati te obožava fotografiju, ali i o svom stvaranju. Bilo je zanimljivo slušati kako nastaju njeni romani i sigurno smo svi pomislili  kako je život pisca jednostavan i zabavan jer Sanja stvara iz kreveta!

Posebno je ponosna na mnogobrojne nagrade koje je osvojila te na kazališnu predstavu koja je nastala po romanu Sasvim sam popubertetio . Sanja će mi ostati u sjećanju po svojoj jednostavnosti i originalnosti, a Zlatka i Marko pratit će me još dugo u odrastanju!

 

Kad ste bili dijete jeste li zamišljali da ćete postati književnica?

  • Ne, nisam. Istina pisala sam dobre sastavke u osnovnoj i srednjoj školi. Kao klinka mislila sam da ću biti glumica, ali bila sam previše stidljiva. Kasnije sam poželjela biti fotografkinja pa sam završila Školu primijenjene umjetnosti, odsjek fotografije i time se bavila nekoliko godina.

Znamo da je Vaša majka velika književnica Sunčana Škrinjarić, koliko je u vašoj obitelji bitno pisanje i koliki je utjecaj imala vaša majka na vas?

  • Pisanje je oduvijek bilo bitno u obitelji, jer moja prabaka Zofka Kveder je također bila spisateljica. Ona je iz Slovenije došla u Zagreb i upravo ove godine se navršava 140 godišnjica od njezina rođenja. U Sloveniji je vrlo priznata, iako je pisala i na hrvatskom. Živjela je u Hrvatskoj i imala tri kćeri. Moja baka Mira pisala je dugačka pisma, ha, ha, a mama Sunčana je obožavala svoje zvanje spisateljice. Na kraju sam se i ja počela baviti pisanjem. Očito da su pisanje i knjige obilježile sve nas. Mama utjecala na mene tako što mi je razvila dobar ukus za knjige, čitala sam uvijek vrlo kvalitetne knjige i slikovnice.

 

Tko Vam je bio, u početcima vašeg stvaranja, najveća podrška?

  • Zapravo nisam imala posebnu podršku. Jednostavno sam počela pisati. Mami nisam pokazivala radove, tek kada bi bili objavljeni u književnim novinama, onda bih joj ih pokazala. Kasnije kad sam počela sve više objavljivati bila je zadovoljna kako pišem, iako smo različite po stilu. Bilo joj je drago kad mi je to postalo glavno zanimanje. Inače, na pisanje su me najviše poticali razni urednici časopisa i knjiga, među njima Joža Skok, Vera Barić, Zoran Maljković i Danijel Dragojević, pjesnik koji je uređivao radijsku emisiju „Poezija naglas“
  • Najplodnija ste hrvatska spisateljica, otkud Vam inspiracija za sve likove i radnje? Npr. Zlatke i Marka.Likove Zlatke i Marka sam uglavnom izmislila, iako sam u knjigu ubacila i neke karakterne odlike svoje djece ili djece mojih poznanika.

     

    Imaju li likovi u Vašim romanima likove vaših prijatelja i ukućana? Koji?

    • U svim mojim romanima ima ponešto od mojih prijatelja i ukućana. Dobro sve ispremiješam, ali karakteristike ostanu. Sebe katkad stavim i u muško lice. U „Mrvicama iz dnevnog boravka“ ja sam mama Jaca, a kći Vladimira i sin Vid su Marina i Janko. Ali ne bukvalno. Svaki lik sastavljen je od izmišljenog i stvarnog. Stvarne osobe mi više služe kao nadahnuće za priču ili roman.Primjećujem da u Vašim romanima ima mnogo humora, trenutna inspiracija ili osluškujete govor mladih?Mislim da imam dobar smisao za humor, jako puno se družim s mladima, s djecom, uopće s ljudima koji su kreativni, vedri, pa mi je relativno lako biti u njihovoj koži.

       

      Prihvaćam novotarije

       

      U današnjem svijetu, ravnih ekrana i facebooka, kada je čitanje palo u drugi plan kako vam uspijeva privući i zadržati publiku?

      • Uvijek razmišljam o svom čitatelju, njegovom uzrastu i o tome što bi ga moglo zanimati. Nastojim pisati tako da mu tekst bude blizak i da se lako identificira s likovima i događajima u knjizi. Pišem ono što mislim da bi i mene zanimalo da sam u njegove dobi.

      Na koji način pratite trendove, teme koje zanimaju tinejdžere?

      • Uglavnom tako što se družim s mladima, prihvaćam razne novotarije. Uostalom imam i troje unučadi, Renea sedamnaestogodišnjaka i Mašu koja ima petnaest godina. Od njih puno saznajem o današnjem vremenu. Imam i još jednog unuka Bartola, upravo je navršio godinu dana i sigurno će me druženje s njim inspirirati za neke nove slikovnice i priče.

      S kojim likom, romanom ste najviše povezani?

      • Zapravo sa svima podjednako. Ne mogu izdvojiti neki poseban lik. Svi su mi na svoj način simpatični i dragi.
      • Primjećujem da u Vašim romanima ima mnogo humora, trenutna inspiracija ili osluškujete govor mladih?Mislim da imam dobar smisao za humor, jako puno se družim s mladima, s djecom, uopće s ljudima koji su kreativni, vedri, pa mi je relativno lako biti u njihovoj koži.

         

        Prihvaćam novotarije

         

        U današnjem svijetu, ravnih ekrana i facebooka, kada je čitanje palo u drugi plan kako vam uspijeva privući i zadržati publiku?

        • Uvijek razmišljam o svom čitatelju, njegovom uzrastu i o tome što bi ga moglo zanimati. Nastojim pisati tako da mu tekst bude blizak i da se lako identificira s likovima i događajima u knjizi. Pišem ono što mislim da bi i mene zanimalo da sam u njegove dobi.

        Na koji način pratite trendove, teme koje zanimaju tinejdžere?

        • Uglavnom tako što se družim s mladima, prihvaćam razne novotarije. Uostalom imam i troje unučadi, Renea sedamnaestogodišnjaka i Mašu koja ima petnaest godina. Od njih puno saznajem o današnjem vremenu. Imam i još jednog unuka Bartola, upravo je navršio godinu dana i sigurno će me druženje s njim inspirirati za neke nove slikovnice i priče.

        S kojim likom, romanom ste najviše povezani?

        • Zapravo sa svima podjednako. Ne mogu izdvojiti neki poseban lik. Svi su mi na svoj način simpatični i dragi.
        • Napisala Maja Sikirić 7c
        • Preneseno iz
          INTERNETSKI ČASOPIS
          OŠ STJEPANA RADIĆA – BIBINJE