Na sri sela izvedena je predstava Roko i Cicibela djeko Miljenka Smoje u izvedbi umjetniÄke akademije iz S.plita.
InaÄe o njima ima viÅ”e zapisa.
Susjedi ih pomagali
Roko Ljubica, zvan Balauska, inaÄe ribar iz Slatina, zaljubio se u Dujku, kÄer nosaÄa Å pire BaÅ”iÄa i kuÄanice Mande DrljaÄe iz Velog VaroÅ”a, pa su svoje gnijezdo svili tamo gdje su jedino i mogli na starom brodu koji su neprestano krpali cementom, pa nije ni mogao ploviti. Ljudi iz susjedstva brinuli su se za njih, a druÅ”tvo na brodu pravio im je pas Belina kojeg je Smoje poslije uveo kao ālikā u Malom mistu.
Zanimljivo je da je Smoje imao svog psa Runda koji je imao tik na uniformirane osobe kazao nam je RogoÅ”iÄ, dodavÅ”i kako su Roko i Dujka umrli 1937. godine.I
U Äasopisu Vijenac Matice hrvatske iz 1999. godine, Anatolij Kudrjavcev zapisao je kako je Cicibela puno psovala pa bi SpliÄani znali reÄi: āBeÅ”timaÅ” ka Cicibela.ā Ona je, pak, svojem Roku skupljala opuÅ”ke cigareta i kuhala mu brujete, a on je lovio ribu, koju su jeli ili prodavali za vino, kruh i duhan. A ponekad i za koji komad mesa. Nisu se trebali brinuti za higijenu u svojem domu, posve liÅ”enom svih suviÅ”nosti, i to je zaista bio sretan i slobodan život u slozi i ljubavi. Djece nisu imali, samo psa Belinu.
Bogati susjed iz obližnje kuÄe se bunio protiv lajanja, pa je na koncu dao otrovati Belinu. To je bio razlog zbog kojeg je Roko postao žestoki socijalist, protiv bogataÅ”a, i tu je svoju ideologiju, Äim bi se nabavilo dovoljno vina, zastupao u temperamentnim monolozima koje je razumjela samo njegova Cicibela. Roko i Cicibela umrli su u ruÅ”evnoj kuÄici u Antonovoj ulici gdje su boravili.