– Zbilja smo postali mali fenomen. Naši koncerti u Nedelišću ili Daruvaru bili su rasprodani i publika je znala sve naše pjesme. Fascinantno je slušati kako cijela dvorana pjeva našu “Zoru bilu”, “Vilo moja”,…

Odrastajući s desetero braće i sestara Tomislav Bralić naučio je kako funkcionirati u velikoj zajednici i baš zato nikad u ovih 25 godina postojanja klape Intrade nikada nije pomislio na samostalnu karijeru.

– Posvađamo se mi u klapi, i to oko toga gdje ćemo nastupati, što sve pjevati i uglavnom je moja zadnja – u šali će 44-godišnji Bralić. Sloga kakva vlada u klapi Intrade preslika je kućne atmosfere u kojoj je Bralić odrastao u rodnim Bibinjama.

– Nije uvijek bilo lako i ponekad sam poželio imati i bolje tenisice ili hlače, ali sam zato odmalena naučio cijeniti to što imam i dijeliti s drugima, a to se ne može mjeriti s materijalnim stvarima – priča Tomislav dodajući kako svima preporučuje da imaju što brojniju obitelj. Glazbene gene naslijedio je od mame i njezine obitelji koji su, kaže, u Bibinjama bili poznati kao odlični pjevači.

– Tata je također pjevao, i to u crkvenom zboru, ali on je bolji govornik i pokretač, dok je mama bolja pjevačica – govori pjevač dok mu naviru slike iz djetinjstva. Nije slovio za najvećeg vragolana u mjestu, ali priznaje kako je bio živo dijete koje nije bilo lako zadržati u kući, a ni u školskim klupama nije baš bio oduševljen.

– Nakon što provedeš tri mjeseca guštajući u moru i kupanju, samo gledaš kako da ocjene u školi budu što bolje uz što manje učenja. Žao mi je što se nisam više potrudio oko škole, ali zato to sad donekle nadoknađujem pomažući sinovima oko zadaće – kaže Bralić kojega je više od školovanja za poštara i prehrambenog tehničara zanimalo pjevanje. Čim je došao u srednju školu u Zadru, priključio se zboru Petar Zoranić, a od 1986. dio je klape Intrade. Roditelji nisu bili previše oduševljeni što se uhvatio mikrofona, ali na kraju su popustili.

– Rekli su mi: ako možeš od toga zaraditi za kruh, onda pjevaj! – prisjetio se Tomislav. Do pravog uspjeha i punih koncertnih dvorana momci iz klape dosta su se naradili i nije im uvijek bilo lako, priznat će Tomislav.

– Zbilja smo postali mali fenomen. Naši koncerti u Nedelišću ili Daruvaru bili su rasprodani i publika je znala sve naše pjesme. Fascinantno je slušati kako cijela dvorana pjeva našu “Zoru bilu”, “Vilo moja”, “Dalmacijo, iz duše te ljubim” ili “Croatio, iz duše te ljubim”– sretno će glazbenik kojega sljedećeg petka očekuje nastup u Rijeci, u dvorani Mladosti, gdje će im se pridružiti i Vinko Coce te klapa Grobnik. Dok publika diljem Lijepe naše prepoznaje kvalitetu klapske pjesme i nagrađuje je svojim dolascima na koncerte, struka je škrta na nagradama koje su dosad zaobišle Intrade.

– U šali kažemo kako smo mi najslušanija i najnenagrađivanija klapa. Te nagrade nas zaobilaze, ali ne bunimo se niti se ljutimo na nekoga. Mi znamo da je uspjeh koji smo postigli rezultat truda, rada, upornosti i tvrdoglavosti – objašnjava Bralić.

Kad mu obveze to dopuste, Tomislav se uhvati okopavanja zemlje, sadnje i brige o maslinama, dok u kuhinju zaviruje samo kad ga nužda na to natjera.

– Ne miješam se u suprugine poslove, ja samo tu i tamo podgrijem ručak sinovima kad je ona na poslu – vragolasto se smješkajući kaže Bralić. Kako mu i supruga pjeva u klapi Garofuli, pitamo pokazuju li sinovi želju za klapskim pjevanjem.

– Najstariji Vice igra košarku, srednji Ivan i Marko igraju nogomet i samo najmlađi Marko pokazuje želju za pjevanjem. Želim da budu dobri ljudi i upišu škole koje im odgovaraju, nikako ih ne želimo forsirati na pjevanje.

Na pragu 45. godine kaže da osjeća kako ga nagriza zub vremena, ali o povlačenju s pozornice ne razmišlja.

– Pjevat ću dok god sam živ i nastupat ću dok god se mogu popeti na pozornicu, a kad odem u mirovinu, bavit ću se svojim maslinama – poručio je veseljak Bralić.

1986. Početak u Intradama

Klapa je miks Zadrana, Bibinjaca i Prečana i tijekom gotovo 26 godina zajedničkog druženja stvorili su jaku prijateljsku nit zbog koje Braliću nikad nije palo na pamet da se okrene samostalnoj karijeri.

– Mi smo jedno tijelo i ništa nas neće razdvojiti – kaže Bralić.

2006. Veliki uspjeh u Lisinskom

Sve se zakotrljalo koncertom u KD Vatroslava Lisinskog. Otad momci redaju nastupe po velikim gradovima, pune dvorane i nižu hitove. Te im je godine gost u Lisinskom bio Oliver Dragojević s kojim su 2002. snimili i zajednički album i s kojim ih veže lijepo prijateljstvo.

1997., 2000., 2002., 2006,. Rođendani nasljednika

Vice (15), Lovre (12), Ivan (10), Marko (6) nasljednici su loze Bralić. Najviše interesa za glazbu pokazuje najmlađi Marko, ali tata se ne opterećuje hoće li ga itko od sinova naslijediti u klapi.

– Važno mi je da završe školu i odaberu zanimanje koje će ih usrećiti. Ako pokažu interes za pjevanje, neću ih sputavati u tome, ali zasad samo Marko voli pjevati po kući – kaže Bralić.

Ivana Carević, večernji.hr